„Kraj je blizu, dokazi su svugdje oko nas.“

Čuo se glas uličnog propovjednika s druge strane ulice pune pješaka. Grad se probudio i većina je već bila na radnim mjestima, a užurbana lica nisu previše pažnje poklanjali uličnom propovjedniku koji je nagoviještao kraj svijeta.

Kome su potrebna takva sranja ujutro. 

Pomisli Matticus Nemeth, samostalni Tiamatov agent prolazeći pored propovjednika koji je stišao glas i sklopljenih očiju izustio; „ Pokajte se i spas pronađite u Božjem zagrljaju. Apokalipsa dolazi. On je među nama.“

Prolog

6. kolovoza 1915 godine. njemačke snage napale su utvrdu Osowiec koju su branili ruski vojnici. Napad bojnim otrovima započeo je oko četiri sata ujutro. Branitelji nisu bili opremljeni zaštitnim plinskim maskama i zaštitnim odjelima, te su Nijemci očekivali učinkovit napad novim strašnim oružjem koje se pojavilo na bojišnicama Prvog svjetskog rata i brzu pobjedu.

Međutim, dogodili se nešto neočekivano i ovo je priča o toj zastrašujućoj bitki.

Svjetlost munje na trenutak je obasjala veliki zračni brod u obliku cigare koji se kretao mračnim nebom. Grmljavina i jaka kiša oglušili su buku višemetarskih propelera koji su tjerali zračnu grdosiju ravno kroz oluju prema Polaris Sjeveru. Mega gradu koji se nalazio daleko na sjeveru. Unutar luksuznog putničkog prostora Matticus Nemeth sjedio je do prozora zamišljenog i odsutnog pogleda upućenog u kišnu noć.

Urlik divlje zvijeri zapara kroz noć i na tren ubrza srce Matticusa Nemetha. Brdovito travnato područje sve do slanog jezera nalazilo mu se iza leđa, dok je licem bio okrenut prema mračnom oknu koje je nekad bilo ulaz u rudnik. Govorilo se da je rudnik zle kobi, da donosi nesreću svakom tko uđe u njega, da je uklet, čak i da se kopanjem došlo do samog pakla.