Desetkovanje – brutalno kažnjavanje vojnika

Biti vojnik nikada nije bilo lako. Kako u davna vremena tako i sada. U ovome članku govorit ću o “desetkovanju” – totalno brutalnom kažnjavanju vlastitih vojnika koje je zabilježeno od strane pojedinih rimskih generala kao stegovnu kaznu za vlastite postrojbe.

 

Da bi stvar bila jasnija, riječ desetkovanje dolazi od latinske riječi decimates i odnosi se na decim ili deseto. Kažnjavanje je zahtijevalo da se svaki deseti vojnik iz legije, znači oko 500 muškaraca, usmrti. Da kazna bude još brutalnija, bizarnije i u potpunosti pretjerana i luda, nesretnog vojnika su morali ubiti njegovi suborci iz skupine kamenovanjem ili premlaćivanjem batinama. To ju u praksi poznato kao fustuarium.

Okrutna kazna obično je bila rezervirana za postrojbe koje su pokazivale neposlušnost, kukavičluk, sudjelovanje u urotama i špijunskim aktivnostima, za ubojite namjere prema drugim vojnicima, dezerterstvo i u nekim slučajevima za lažna bolovanja kako bi se izbjegla nadolazeća bitka.

Kako su Rimljani bili poznati po “pravu i demokraciji” izbor vojnika nad kojima će biti izvršena kazna obavljao se nasumce, čista lutrija. Izabrani su mogli biti svi, bez obzora na čin, ugled ili sudjelovanje u prijestupu.

Preostali sretniji vojnici znali su biti prisiljeni da naprave logor, izvan glavnog logora, a obroci sui m se zasnivali na ječmu, što je bilo teže za probaviti od uobičajene pšenice.

Prvi pisani document o desetkovanju zabilježio je rimski povjesničar Livy (Titus Livius Patavinus). Dokument govori da je u 5. stoljeću prije Krista konzul Appius Claudius Sabinus Inregillensis naredio kaznu za svoje vojnike optužene za kukavičluk kada je izgubljena bitka protiv talijanskih rivala Volscia. 400 godina kasnije Crassus (Marko Licinije Kras) naredio je desetkovanje svojih postrojbi nakon neuspjeha protiv Spartaka i njegove pobunjene vojske robova.

Možda najkrvavija epizoda okrutnog kažnjavanja vjerojatno se dogodila kada je car Maximian naredio desetkovanje slavne “Theban Legije” koju su činili kršćanski vojnici i bili su stacionirani u tvrđavi Agaunum u 3. stoljeću poslije Krista. Kazna je izvršena nakon što su se vojnici oglušili o izravnu zapovijed da progone svoje kolege po vjeri kršćane s tog područja.

Nakon što je izvršena brutalna kazna, preostali vojnici prkoseći, opet su odbili istu zapovijed.

Naposljetku, bijesni car ponovio je kaznu sve dok čitava legija od 6600 vojnika nije bila uništena do posljednjeg čovjeka.

Švicarski grad Agaunum, danas poznat kao Saint Maurice, nazvan je po Mauricijusu, kanoniziranom zapovjedniku mučenika iz Agaunuma.

Prema nekim povjesničarima, Denisa Van Brechema sa sveučilišta u Ženevi i Davida Woodsa sa sveučilišta u Corku, događaji oko Thebanske legije je fiktivan ili pomalo pretjera.

Ipak, desetkovanje kao oblik smrtne kazne bio je rijetkost i oblik kontroverznosti u kasnijoj rimskoj republici. Čak je i veliki Julije Cezar u građanskom ratu zaustavio primjenu smrtne kazne za 9. Legiju nakon neuspjeha protiv Pompeja. Ali, kao oblik vojne odmazde desetkovanje ili nešto slično tome zadržalo se i nakon rimske epohe. Vojni zapovjednici u ludilu ratovanja ponovno su oživjeli okrutnu tradiciju.

U Rokycanyu, današnja Češka, austrijski nadvojvoda Leopold Wilhelm dao je pogubiti nasumce odabranih 90 konjanika konjičke pukovnije koja je brojala 900 članova , nakon navodnog kukavičluka u bitki od Leipziga. U bitki je mnogo manja švedska vojska uništila 10 000 vojnika Svetog Rimskog Carstva. Navodno, kažnjena konjička pukovnija se sramotno povukla iz bitke.

Neki dokumenti govore da su osuđenici bili izabrani bacanjem kocke, a zatim obješeni ili obezglavljeni pred očima svojih suboraca.

U ranim danima prvoga svjetskog rata, francuska vojska je izvršila smrtnu kaznu nad mješovitom alžirskom pukovnijom koja je navodno doživjela neuspjeh zbog kukavičluka. Kazna desetkovanja izvršena je 15. Prosinca 1914. godine.

Štoviše, u to vrijeme početka prvog svjetskog rata, desetkovanje je u francuskim vojnim propisima bilo opisano kao legitimno kažnjavanje.

Noviji primjer desetkovanja zabilježen je u finskom građanskom ratu 1918. godine. Nakon gubitka grada Varkausa od strane komunističkih pobunjenika, postrojbe nacionalne Bijele Garde provode ono što se danas pamti kao Lotterija Huruslahti (Lottery of Huruslahty). U tom nesretnom događaju vojnici su bili dovedeni na smrznuto jezero, a zaim im je bilo zapovjeđeno da svaki zapovjednik zajedno sa svakim petim vojnikom istupi naprijed. Ubijeno je između 80 – 90 vojnika.

U drugom svjetskom ratu, Antony Beevor, slavni engleski vojni povjesničar i autor knjige Staljingrad, također navodi primjere desetkovanja u Crvenoj Armiji.

Na Facebooku:

Tags

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi