Psihološko saznanje koje spašava živote

Zamislite situaciju, iste ili slične se na žalost događaju.

Kasno je.

Čovjek prilazi drugom čovjeku. Udari ga šakom u lice i obara ga zemlju.

Žrtva poda, pritom udara glavom u pločnik. Ošamućen je od udarca.

Napadač ne prestaje, udara čovjeka u tijelo i u glavu.

Iako je kasno, ulica je prilično prometna. Unatoč brutalnom napadu koji je trajao nekoliko minuta, nitko nije pokušao zaustaviti napadača.

Sličnih primjera je na tisuće i događa se ono što zbunjuje psihologe i što se naziva “efekt promatrača.”

Prolaznici, prijatelji, susjedi vide nasilje, ali okreću glavnu i ponašaju se kako da se ništa ne događa.

Nitko ne priskače u pomoć žrtvi.

Zašto?

Odgovor je “rasprostranjenost odgovornosti.”

Pojasnimo to ovako; slučajni prolaznik ako je sam primijeti neobični situaciju. Ispravno prosudi situaciju kao opasnu i izvanrednu, te preuzima odgovornost za pomoć.

Odlučuje kako pomoći i provodi odluku u djelo. Barem bi većina ljudi tako reagirala.

Međutim, sve je drugačije ako se taj isti svjedok nađe u prisutnosti drugih ljudi. Biti u gomili ometa taj proces preuzimanja odgovornosti za pomoć.

U čemu je razlika do vraga?!

Kada smo sami definiranje situacije je jednostavno, jer koristimo vlastitu prosudbu. Dok se u grupi nepoznatih ljudi odvija proces poznat kao “socijalna usporedba”, gdje svi gledaju reakcije drugih kako bi definirali situaciju.

Ako u toj kolektivnoj svijesti nedostaje volje za pomoć žrtvi, vrlo je izgledno da će svi okrenuti leđa, te žrtva ima vrlo male izglede za spas.

Svi će pretpostaviti kako će netko drugi preuzeti odgovornost, ali teret odgovornosti se razrjeđuje među brojem promatrača koji su prisutni na mjestu događaja. Što je više ljudi, manja je vjerojatnost da će netko nešto poduzeti.

“Netko drugi će pozvati policiju.”

“Ne želim se miješati, nije moj problem.”

“Žurim, žao mi je.”

“Nisam ja za to, netko drugi će to bolje obaviti.”

 

Da, to je efekt promatrača.

Sljedeći put kada primijetite nasilje u obitelji – vi prvi pozovite policiju.

Sljedeći put kada se netko sruši na ulici – vi ćete poznati hitnu pomoć.

Ako primjetite da netko krade novčanik u tramvaju – zagrmite držite lopova.

Ako primjetite da je nečiji život u opasnosti, dodirnite prvu osobu pored sebe i recite “moramo pomoći.”  Jedan dodir je dovoljan za buđenje ljudi iz stanja neaktivnosti pasivnog promatrača.

Zatražite pomoć od prisutnih. Recite im što treba uraditi. U našoj je prirodi odgovaranje na izravne zapovijedi. Ako je potrebno, provjerite jesu li razumjeli što se od njih očekuje. Dobiti njihovo “DA” na vaš zahtjev, pojačat će volju za provođenje te radnje i ljudi će se čvršće držati plana.

Zamolite sve ostale za pomoć, neka netko pozove policiju, hitnu pomoć… ljude je potrebno organizirati.

Da, tvoji postupci mogu spasiti život.

Tags

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi