10 slavnih mačeva i njihova povijest

Na 22 Svibanj 2016.

Prvi mačevi pojavili su se u brončano doba. Bili su izrađeno od bakra, a prvi primjerak otkriven je na nalazištu Harappann u današnjem Pakistanu. Sve do srednjeg vijeka bili su masovni proizvodi namijenjeni za borbu, a vojnici su bili obučavani u korištenju mačeva. Bila su to vremena borbe prsa u prsa, bez upotrebe topništva i druge teške artiljerije. U tim vremenima uobičajeno je bilo da svi kraljevi, generali, vojskovođe imaju personalizirane mačeve. Naravno, ti mačevi morali su biti proizvedeni od strane najboljih majstora kovača i od najkvalitetnijeg materijala tog vremena. Ovaj članak posvećen je upravo tim slavnim povijesnim mačevima. Ovaj puta bez mitologije i fantastike.

10. Mač Tomoyuki Yamashite

YamashitasSword

Tomoyuki Yamashita je bio general japanske carske vojske tijekom drugog svjetskog rata. Postao je poznat nakon osvajanja britanskih kolonija Malaye i Singapura, te u konačnici dobio nadimak „Tigar od Malaye“. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Yamashitu je suđeno za ratne zločine zbog masakra u Manili, ali i zbog drugih ratnih zločina na Filipinima i Singapuru. U vrlo kontraverznoj raspravi Yamashita je osuđen na smrt. Slučaj je promijenio pravila Amerike u odnosima zapovjedne odgovornosti na ratne zločine, stvarajući novi zakon poznat kao Yamashita standard.

Tijekom svoje vojne karijere Tomoyuki Yamashita bio je u posjedu mača čija je oštrica izrađena između 1640. i 1680. godine. Mač je izradio slavni Fujiwara Kanenaga. Sama drška mača je dorađena u ranim 1900 –tim. General Yamashita se predao sa svojom vojskom 2 rujna 1945 godine. Mač preuzima američki general MacArthur, te ga predaju vojnom muzeju u West Pointu, gdje se nalazi i danas. Mač je dio velike zbirke vojnih oružja na West Pointu.

9. Sablja San Martina

Curved Saber San Martin

Jose de San Martin bio je poznati argentinski general koji je živio između 1778 g. i 1850 g.  Bio je jedan od glavni vođa južnoameričke borbe za neovisnost od Španjolske. San Martin je južnoamerički heroj i prvi zaštitnik Perua.  Pod vodstvom San Martina peruanska neovisnost službeno je proglašena 28. srpnja 1821 godine. U Argentini je počasni red Liberator General San Martin najviše odličje.

Jedn od najdragocjenijih predmeta koje je  Jose de San Martin posjedovao bila je sablja koju je kupio u Londonu.  Divio se njenoj zakrivljenoj oštrici i osjetio da je sablja vrlo agilna i  idealna za borbu na konjima. Iz tog razloga naoružao je svoju konjicu sličnim oružjem za koje je smatrao da je idealno u fazi napada. Mač je ostao uz San Martina sve do njegove smrti, a zatim ga nasljeđuje argentinski general  Don Juan Manuel de Rosas. U svojoj oporuci mač naziva kao „sablju koja ga je pratila u borbi za neovisnost Južne Amerike“. U 1896. godini mač je poslan u nacionalni povijesni muzej u Buenos Airesu, gdje se nalazi i danas. 1960. godine mač je ukraden u dva navrata što je prisililo muzej da izgradi zaštitu za prikaz artefakata.

8. Mač sedam grana

Seven Branched 300x400

Baekje dinastija je bila drevno kraljevstvo koje se nalazilo na jugozapadu Koreje. Na svom vrhuncu u 4. stoljeću kontrolirali su kolonije u Kini i većinu zapadnog djela Korejskog poluotoka. Bili su jedno od tri kraljevstva Koreje, zajedno sa Goguryeo i Silla. U 372 godini, kralj Geunchogo od Baekje odaje počast istočnom Jinu i predaje njihovom kralju mač sa sedam grana kao znak zahvalnosti.

Tu se radi o maču ukupne dužine 74,9 cm. Na središnjoj oštrici nalaze se šest manjih oštrica, izbočina što maču daje vrlo neobičan izgled. Izrađen je isključivo za ceremonijalne, a ne borbene svrhe. 1870. godine Shinto svećenik imena Masatomo Kan otkriva dva natpisa na maču. Jedan od njih kaže; „U podne, šesnaestog dana, jedanaestog mjeseca, četvrte godine Taiwe ere, mač je napravljen od 100 puta očvrsnutog čelika.  Korištenje mača odbija 100 neprijateljskih vojnika. Prikladno za uljudnog vojvodu kralja.“

Mač je važna povijesna veza koja govori da je postojao politički odnos između istočno azijskih zemalja tog doba. Originalni sedam grana mač trenutno se nalazi u Japanu u Isonokami svetištu i nije izložen za javnost.

7. Mač William Wallacea

Wallace sword

William Wallace je bio škotski vitez koji je živio između 1272. godine i 1305. godine. Bio je poznato po otporu protiv Engleza i ratovima za škotsku nezavisnost koji su se vodili krajem 13. stoljeća i početkom 14. stoljeća. Tijekom života bio je imenovan zaštitnikom Škotske. Bio je talentirani mačevalac i vodio je svoje vojnike u mnogim bitkama. U 1305. godini engleski kralj Edward ga je zarobio i brutalno pogubio zbog izdaje. Danas je William Wallace poznat u Škotskoj kao domoljub i nacionalni heroj, a njegov mač je jedan od najpoznatijih u svijetu.

Wallaceov mač nalazi se u nacionalnom muzeju u Stirlingu u Škotskoj. Dužina mača je 132 cm, a težina 2,7 kg, a Wallace ga je koristio u bitki kod Stirling Bridgea 1297. i bitki kod Falkirka 1298. Godine. Drška je zamotana u smeđu kožu, a štitnik za ruku je blago zakrivljen prema naprijed. Smatra se da neki djetlovi mača nisu originalni, odnosno da su zamijenjeni iz nekog razloga. Nakon smaknuća Williama Walleca, mač je u vlasništvu  Sir John de Menteith koji je bio guverner Dumbarton Castlea. 1505. godine Kralj Škotske James IV platio je 26 šilinga kako bi dobio mač.

6. Tizona

 Tizona

El CId je rođen oko 1040. u Vivaru, gradića koje se nalazio oko šest milja sjeverno od Burgosa, glavnog grada Kastilje. Kastilja je bila srednjovjekovno carstvo Iberijskog poluotoka. Tijekom života El Cid je postao uspješan vojskovođa i vješt diplomat. Posebno se istaknuo u borbama protiv Maura, te je imenovan za generala vojske Alfonsa VI.

U borbama je koristio mnoge mačeve, ali najpoznatiju su bili Colada i Tizona. Tizonu je koristio u borbi protiv Maura. Vjeruje se je mač kovan u Cordobi u Španjolskoj, iako su nađeni tragovi Damask čelika u oštrici. U to vrijeme Damask čelik se koristio samo na Bliskom istoku. Dužina mača je 103 cm, a težina 1,1 kg. Mač sadrži dva odvojena natpisa. Na jednom je godina proizvodnje 1002. a, drugi natpis citira molitvu Ave Maria. Tizona je trenutno izložena u muzeju u Burgosu u Španjolskoj.

5. Napoleonov mač

Napoleon

1799. godine Napoleon Bonaparte nakon državnog udara postaje vojni i politički vođa Francuske. Pet godina kasnije senat ga proglašava carem. U prvom desetljeću 19. stoljeća Napoleon i francusko carstvo sukobljavaju se svakom većom silom u Europi. Konačno, niz pobjeda doveo je Francusku u dominantan položaj u kontinentalnoj Europi. U 1812. godini Napoleon započinje prodor u Rusiju. Odluka da napadne Rusije bila je i prekretnica u ratnoj sreći Francuske. U 1814. godine koalicija šest zemalja napada Francusku i zarobljava Napoleona i progoni ga na otok Elbu. On uspijeva pobjeći, ali na kraju umire u zatočeništvu na otoku Sveta Helena. Danas povjesničari smatraju Napoleona vojnim genijem koji je mnogo doprinio u umijeću ratovanja.

Na bojnom polju Napoleon je nosio pištolj i mač, a u svojoj zbirci, kako to priliči slavnom vojskovođi, imao je raznovrsno oružje. Naravno, oružja su bila vrhunski primjerci izrađeni od najkvalitetnijih materijala. U ljeto 2007. godine zlatom obložen Napoleonov mač prodan je na aukciji u Francuskoj za 6,4 milijuna dolara. U ranim 1800-im Napoleon je predstavio mač kao bratov svadbeni dar. Mač se prenosio sa koljena na koljeno i nikada nije napuštao obitelj Bonaparte. Godine 1978. mač je proglašen nacionalnim blagom Francuske. Pobjednik na dražbi nikad nije identificiran.

4. Mač milosrđa

 Sword of Mercy

Sword of mercy je poznato oružje koje je nekoć pripadalo Edwardu Ispovjedniku (Edward the Confessor). Edward Ispovjednik bio je jedan od posljednjih Anglosaksonskih kraljeva Engleske prije Normanskog osvajanja 1066. godine. Vladao je 1042 do 1066. godine i vlast mu je bila vrlo loše organizirana.

Ubrzo nakon Edwardove smrti, Normani na čelu sa zloglasnim Williamom osvajačem počeli su se širiti u Englesku.

Mač milosrđa ima slomljenu oštricu i od 1236. godine se koristilo u kraljevskim ceremonijama, te je bila privilegija donijeti taj mač pred kralja. Smatralo se to milosrdnom gestom. Priča oko loma oštrice je nepoznata, ali mitološka povijest govori da je vrh oštrice bio odsječen od strane anđela kako bi se zaustavilo nezakonito ubijanje.

Mač milosrđa dio je krunskih dragulja Velike Britanije i jedan je od pet mačeva koji se koristili u krunidbe britanskih monarha. Vrlo je rijedak mač i jedan od rijetkih koji je preživio vladavinu Olivera Cromwella. Cromwell je bio poznat po taljenju drevnih skupocjenih mačeva u cilju dobivanja zlata i drugog dragocijenog metala. Tijekom britanske krunidbe mačem milosrđa monarh daruje viteštvo na primatelja časti.

3. Zulfiqar

Zulfiqar

Zulfiqar je drevni mač islamskog vođe Alija. Vlado je islamskim kalifatom od 656 do 661. godine. Prema nekim povijesnim zapisima prorok Muhamed je dao mač Aliju u bitci kod Uhuda. Muhamed se divio Alijevoj moći i snazi nabojnom bolju i želio ga nagraditi prikladnim oružjem. Danas je mač cijenjen od strane miliona ljudi.

Navodno mač uistinu postoji, te ga se opisuje kao oružje sa dvije paralelne oštrice uz naglašene mistične sposobnosti, dok ga drugi opisuju kao klasičnu arapsku sablju schimitar. U nekim povijesnim crtežima prikazan je kao oštrica u obliku slova V.

Prema Twelver Shia oružje je očuvano do danas i nalazi se u posjedu Imama Muhameda al Mahdija, te je dio poznat kolekcije Al-Jafr koja je zatvorena za javnost. Imami je prenose od koljena na koljeno.

2. Honjo Masamune

Masamune

Masamune je bio japanski majstor kovač, te je bio priznat kao jedan od najvećih znalaca u izradi oružja. Nije poznat točan period Masamuneova života, ali vjeruje se da je radio između 1288 i 1328. godine. Njegova oružja dosegla su legendarne statuse tijekom stoljeća po svojoj ljepoti i iznimnoj kvaliteti. On je stvorio mačeve poput tachia i bodeža tanta. Rijetko je potpisivao svoja djela, tako da je vrlo teško sa sigurnošću prepoznati njegova oružja.

Njegov najslavniji mač nosi ime Honjo Masamune. Mač je predstavljao cijeli šogunat u razdoblju Edo u Japanu, te se prenosio sa šoguna na šoguna i tako generacijama. Godine 1939. mač je proglašen za nacionalno blago Japana, te je bio u posjedu obitelji Tokugawa. Njegov posljednji vlasnik Tokugawa Iemasa, bio je prisiljen sukladno zakonu u prosincu 1945. godine, nakon drugog svjetsko rata, u toku američke okupacije, predati mač u policijsku postaju Mejiro. Ubrzo, u siječnju 1946. policija predaju maču naredniku Coldy Bimore (7. konjička). Od tog trenutka Honjo Masamune nestaje, te mu se gubi svaki trag. Sa sigurnošću možemo reći da je Honjo Masamune jedan od najvažnijih povijesnih artefakata Japana.

1. Joyeuse

Joyeuse

Karko Veliki rođen je oko 742. godine i bio je jedan od najvećih vladara u svijetskoj povijesti. U 768. godini postao je kralj Franaka. U 800. imenovan je za cara Rimskog carstva i taj će položaj imati do kraja života. U Svetom Rimskom Carstvu bio je poznat kao Karlo I, te je ujedno bio prvi car Svetog Rimskog Carstva. Tijekom života proširio je franačko kraljevstvo u carstvo koje je obuhvačalo područje šire od današnje zapadne i središnje Europe. Karlo se smatra osnivačem francuske i njemačke monarhije, te ocem Europe.

Joyeuse je ime Karlovog osobnog mača koji se spominje u mnogim legendama i povijesnim dokumentima. Danas se dva mača opisuju kao Joyeuse. Jedan od njih je sablja koja se čuva u Weltliche Schatzkammer u Beču, dok je drugi mač smješten u Louvreu u Francuskoj. Za oštricu u Louvreu vjeruje se da je djelomično izrađena od djelova originalnog Karlovog mača. Mač sadrži djelove iz različitih stoljeća, tako da je vrlo teško mač opisati kao Joyeuse. Drška mača sadrži datum nastanka koji odgovara vremenu Karla Velikog, te sadrži djelove zlata i dijmanata.

Izvor: http://www.toptenz.net/top-10-famous-deadly-swords.php

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi