Budika i bitka od Watling streeta

Na 31 Kolovoz 2015.

Često se zapitamo sto je u antičkim bitkama odlučivalo o pobjedi? Da li je to brojnost vojnika, njihova opremljenost i obučenost, motiviranost, taktika, prikladan teren, disciplina, sreća ili nešto treće?

Evo jednog primjera gdje je taktika, disciplina, dobra opremljenost vojnika dovelo do pobjede na mnogo brojnijim protivnikom koji je bio strahovito motiviran da obrani svoj dom i protjera zauvijek mrskog okupatora i osvajača.

Riječ je o pobuni Boudicce (Budika), keltske kraljice plemena Icena (današnji East Angelia) koja je podigla pobunu protiv Rima.

1

Do pobune je došlo nakon smrti kralja Icena Prasutagusa (Prasutag) koji je bio neovisni saveznik Rima. Naime, poznato je da su Rimljani bili i vrlo dobri diplomati, te su u usvajanju Britanije lokalnim britskim poglavicama naduli savezništvo u obliku vazalskih država. Jednu od takvih vazalskih entiteta činili su i Iceni na čelu sa kraljem Prasutagosom, koji je svoju vjernost Rimu zaključio oporukom kako kraljevstvo Icena ostavlja zajednički svojim dvjema kćerima i rimskom caru Neronu. Kada je Prasutagus umro njegova zemlja je bila preuzeta od strane Rima i Iceni su izgubili status saveznika.

Izgubili su pravo na nasljeđivanje posjeda. Rođaci umrlog kalja bili su tretirani kao robovi i svedeni su na pokrajinski status. Cjelokupni status Icena postajao je sve gori i gori. Razlog za preuzimanjem zemlje i vlasti nad cijelim Icenskim teritorijem bio je izgovor o neplaćenim Icenskim dugovima.

Kada je žena preminulo kralja Icene Boudicca prigovorila nezadovoljna postupcima Rimljana bila je izbičevana, a dvije kćeri pred njezinim očima silovane.

Rezultat nakon okrutnih postupaka Rimljana bio je pobuna Icena sa Budikom na čelu koji se dogodio 60 / 61 godine. Nezadovoljni rimskom vladavinom i arogancijom Buduki se se priključila i druga britska plemena, te je pobunjenička vojska bila vrlo brojna. Trenutak za ustanak pažljivo je isplaniran, odnosno kada je guverner Britanije Gaius Suetonius Paulinus (Gaj Svetonije Paulin) bio u pohodu protiv britskih plemena u današnjem Walesu, te glavnina rimskih snaga nije moga intervenirati.

Budika i ustanička vojska napali su i osvojili rimske gradove Comolodunum, Londonium i Verulamium. Gradove su ostavili u ruševinama i pobili oko 80 000 tisuća rimskih građana.

Pred konačni obračun sa Budikom je Paulin mogao računati samo na dvije od četiri legije. Procjenjuje se da je mogao računati na ukupno 10.000 ljudi. Budikina vojska je, u međuvremenu, značajno narasla. Prema Tacitu, navodi da je imala 100.000 ljudi, a Kasije Dion navodi 230.000 ljudi; većina suvremenih povjesničara drži da je brojala tek 50.000, ali i to joj je davalo značajnu prednost pred rimskim snagama.

Uslijedila je bitka kod Watling streeta.

Budika2

Izvori ne navode gdje se točno odigrala bitka, ali zato tvrde da je tu lokaciju Paulin pažljivo izabrao kako bi, što je moguće više, anulirao britsku brojčanu premoć. Izabrao je relativno uski klanac iza koga se nalazila šuma i u njemu postavio svoje snage. Cilj je bio spriječiti da mu Briti udare u bokove i u leđa. Paulin je postavio legionare u centar svog borbenog poretka, dok je na krilima postavio konjicu i pomoćne trupe.

Briti su, pak, na bojište dovukli ne samo svoje ratnike nego i u kolima žene i djecu, koji su ih trebali bodriti u onome što se tada činilo relativno lakom pobjedom. Brojčana nadmoć u očima Brita uvjeravala ih je u pobjedu. Moral je Britima, prema Tacitovim navodima, dodatno pojačala sama Budika vatrenim govorom u kojima ih je podsjećala na rimska zlostavljanja te tvrdila kako za Brite postoje jedino pobjeda ili smrt.

Sigurno nije bilo lako rimskim vojnicima stati ispred 100 000 tisuća razjarenih Brita koji su svojim borbenim poklicima i zveketom oružja napravili zaglušujući buku koja se čula kilometrima.

Prema Tacitovim navodima, i sam Paulin je održao govor u kojima je legionare podsjetio na prethodne pobjede nad Britima i rekao kako će rimska disciplina i taktika prevagnuti nad nediscipliniranim barbarima.

Govorio je nešto u stilu;

„Pogledajte ih, mogu oni urlati koliko žele, pola od njih su žene i djeca, a druga polovica nisu vojnicu poput vas….“

budika 4

Briti su prvi krenuli u napad, nastojeći frontalnim jurišem razbiti Rimljane. Međutim, s obzirom da se bojište sužavalo, njihova brojčana nadmoć nije mogla doći do izražaja. Oko četrdeset metara prije rimskih položaja, na Brite su legionari izbacili dva plotuna lakih bacačkih koplja (pilum), koje su naglo zaustavile juriš, ali samo trenutno. Tu je došla do izražaja konstrukcija rimskih piluma. Pilum ima dugačku tanku oštricu, koja ima strahovitu moć probadanja, ne samo ljudskog tijela nego i drvenih štitova kakve su nosili Iceni. Naime, oni Iceni koji su postavili štitove da se zaštite od bačenih koplja, dogodilo im se da je koplje probilo štit, a zbog tanke oštrice koja se pri proboju štita savinula i kukice na vrhu oštrice, štit je bio neupotrebljiv jer je koplje visjelo sa štita i u žaru bitke se ne može izvaditi. Jedino rješenje koje je britski ratnik imao je da baci štit i nezaštićen samo sa mačem u ruci nastavi napad na oklopljene rimske legionare. Rezultat je bio ravan katastrofi.

Također, Pilum je bilo koplje za “jednokratnu upotrebu”. Tanka oštrica čak i ako ne pogodi cilj vrlo lagano se savine pri udaru u tlo. Bačena kolja Briti nisu mogli upotrijebiti i baciti ih nazad na Rimljane.

budika3

Briti su hrabro i fanatično krenuli dalje. Zasigurno prvi naleti Brita bili su zastrašujući i nanosili su određenu štetu, ali ipak su se najviše razbijali rimske štitove i oklopljene legionare u zgusnutim formacijama. Rimski kratki mačevi gladiusi lagano su ubadali neoklopljene Brite koji su smjelo jurišali, a njihovi dugački mačevi nisu bili baš prikladni za takav način borbe na kojeg su ih Rimljani navukli. Uskoro su napadi bili sve slabiji i slabiji, a Briti uvidjeli svu moć rimske vojske. Tada je Paulin je naredio da se legionari grupiraju u klin-formaciju i naredio juriš na Brite. Rimljani su disciplinirano i metodički napredovali, koristeći svoju superiornu taktiku i izvježbanost u borbi kratkim mačevima.

Iznenađeni rimskim protunapadom, Brite je vrlo brzo uhvatila panika, te su se instinktivno počeli povlačiti. Međutim, bijeg s bojišta su im spriječila gusto postavljena kola s njihovim porodicama. Kada se rimskoj pješadiji u borbi priključila i konjica, bitka se pretvorila u sveopći pokolj. Na kraju su Rimljani doprli do kola te masakrirali ne samo britske ratnike, nego i žene, djecu, pa čak i volove I konje koji su vukli kola. Prema antičkim izvorima, u borbi je poginulo samo 400 Rimljana, dok je ubijeno preko 80.000 Brita. Iako su moderni povjesničari skeptični prema tim brojkama, bitka kod Watling Streeta je vjerojatno bila jedna od najkrvavijih u povijesti Britanije.

http://beforeitsnews.com/opinion-liberal/2015/06/history-boudicea-and-the-battle-of-watling-street-2507714.html

https://en.wikipedia.org/wiki/Boudica

http://www.ancient.eu/Boudicca/

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi